— Ta informacija došla je do mene kroz Rolverove ruke. On ima plavu kosu. Ako je Angmark preuzeo Rolverov identitet, on bi svakako promijenio informaciju koju sam jutros primio. Ti i Welibus imate crnu kosu.
— Hm — reče Kershaul. — Da vidim da li slijedim tvoj način razmišljanja. Misliš da je Haxo Angmark ubio Rolvera, Welibusa ili mene i preuzeo identitet umorenog. Točno?
Thissell ga začuđeno pogleda: — Sam si rekao da se Angmark ne bi mogao ovdje smjestiti a da se ne otkrije? Zar se ne sjećaš?
— Oh, svakako. Da nastavim. Rolver ti je predao poruku u kojoj stoji da je Angmark crnokos i izjavio da je plavokos.
— Da. Možeš li to potvrditi? Mislim, za starog Rolvera?
— Ne mogu — reče Kershaul tužno. — Nisam video ni Rolvera ni Welibusa bez maske.
— Ako Rolver nije Angmark — reče Thissell — ako Angmark uistinu ima crnu kosu, onda ste ti i Welibus sumnjivi.
— Vrlo zanimljivo — reče Kershaul i pažljivo pogleda Thissella. — Kad smo već na tome, i ti bi mogao biti Angmark.
Kakve ti je boje kosa?
— Smeđa — reče Thissell otresito. Podigne sivo krzno maske Mjesečeva Moljca na stražnjem dijelu glave.
— Ali možda me varaš što se tiče teksta poruke — izjavi Kershaul.
— Ne varam te — reče Thissell umorno. — Možeš provjeriti kod Rolvera, ako hoćeš.
Kershaul zatrese glavom: — Nije potrebno. Vjerujem ti. Ali još nešto: što je s glasovima? Sve si nas čuo već prije i poslije Angmarkova dolaska. Ima li tu kakvih indikacija?
— Nema. Toliko pazim da spazim bilo kakav dokaz promjene kod vas da mi svi zvučite drukčije. A maske prigušuju glas.
Kershaul je čupkao bradicu: — Ne vidim trenutnog rješenja problema. — Nasmije se. — U svakom slučaju, treba li ga biti? Prije Angmarkova dolaska bili su Rolver, Welibus, Kershaul i Thissell.
Sada su tu, iz praktičnih razloga, još Rolver, Welibus, Kershaul i Thissell. Tko kaže da novi član neće biti bolji od starog?
— Zanimljiva misao — složi se Thissell — ali slučajno me zanima da identificiram Angmarka. Moja je karijera u pitanju.
— Shvaćam — promrmlja Kershaul. — Ova situacija je sada pitanje između tebe i Angmarka.
— Nećeš mi pomoći?
— Ne aktivno. Prožeo me sirenski individualizam. Mislim da će ti Rolver i Welibus slično odgovoriti — uzdahne. — Svi smo ovdje predugo.
Thissell je stajao duboko zamišljen. Kershaul je strpljivo pričekao i rekao: — Imaš li još pitanja?
— Nemam — reče Thissell. — Htio bih te još samo zamoliti za uslugu.
— Pomoći ću, ako mogu — pristojno odgovori Kershaul.
— Daj mi, zapravo mi posudi jednog od tvojih robova na tjedan ili dva.
Kershaul odsvira začuđen izraz na gangi: — Ne volim se baš odvajati od svojih robova; poznaju moje navike i mene…
— Kada uhvatim Angmarka, vratit ću ti ga..
— Vrlo dobro — reče Kershaul. Začegrta poziv na hymerkinu i rob se pojavi. — Anthony — zapjeva Kershaul — otići ćeš sa Ser Thissellom i služiti mu kratko vrijeme.
Rob se pokloni, nezadovoljan.
Thissell odvede Anthonyja na svoju kuću-brod, gdje ga je nadugo ispitivao, bilježeći određene odgovore u tabelu. Tada mu je zabranio da o tome priča i predao ga na brigu Tobyju i Rexu. Još je zapovjedio da se kuća-brod odvede što dalje od doka i da nitko ne smije stupiti na palubu dok se on ne vrati.
Još jednom je krenuo putem prema svemirskoj luci i našao je Rolvera kako ruča začinjenu ribu, naribanu koru salatnog drveta i zdjelicu bobica. Rolver udari naredbu na hymerkinu i rob postavi mjesto za Thissella.
— Kako napreduje tvoja istraga?
— Teško da napredujem — reče Thissell. — Pretpostavljam da mogu računati na tvoju pomoć?
Rolver se kratko nasmije — Imam dobre želje da bude tako.
— Konkretnije — reče Thissell — volio bih posuditi roba od tebe. Privremeno.
Rolver zastane s jelom. — Zašto?
— Radije ne bih objašnjavao — reče Thissell. — Ali budi siguran da ne tražim to ni zbog čega.
Bez ikakve finoće Rolver pozove roba i dodijeli ga u Thissellovu službu.
Na povratku na kuću-brod, Thissell se zaustavi u Welibusovu uredu.
Welibus digne glavu s posla. — Dobar dan, Ser Thissell.
Thissell odmah prijeđe na stvar. — Ser Welibus, hoćete li mi posuditi roba na nekoliko dana?
Welibus je oklijevao, a onda slegne ramenima. — Zašto ne?
Pročegrta hymerkinom; pojavi se rob. — Je li dobar? Ili bi ti više odgovarala djevojka? — nasmijao se prilično uvredljivo, po Thissellovu mišljenju.
— Bit će dobar. Vratit ću ga za nekoliko dana.
— Nema žurbe — odmahne Welibus rukom i vrati se poslu.
Thissell produži prema kući-brodu, gdje je odvojeno razgovarao sa svakim robom i unio nove bilješke u tabelu.
Sumrak se tiho spustio na Titanski ocean. Toby i Rex odveslali su kuću-brod od doka preko svilenkaste vode. Thissell je sjedio na palubi, slušajući tihe glasove, cvrkutanje i žamor instrumenata.
Svjetla s plutajućih kuća-brodova sjala su žuto i blijedocrveno. Obala je bila tamna; uskoro će Noćnici sići da čeprkaju po otpacima i zavidno gledaju preko vode.
Za devet dana Buenaventura će po redovnom rasporedu proći kraj Sirene; Thissell je imao naređenje da se vrati u Polipolis. Može li za devet dana pronaći Haxo Angmarka?
Prošla su dva dana, tri, četiri i pet. Svaki je dan Thissell silazio na obalu i bar jednom dnevno posjećivao Rolvera, Welibusa i Kershaula.