Thissell je ostajao jednako blag prema Rolverovim upornim sprdnjama, Welibusovoj veselosti, Kershaulovu povlačenju. I svakog je dana, vrativši se na svoju kuću-brod, unosio bilješke u tabelu.
Šesti, sedmi i osmi dan su došli i prošli. Rolver je prilično grubom izravnošću upitao želi li Thissell rezervirati mjesto na Buenaventuri. Thissell razmisli i reče: — Da, rezerviraj jedno mjesto.
— Natrag u svijet lica — strese se Rolver. — Lica! Svugdje blijeda, ribooka lica. Mesnate usne, nosovi čvornati i šuplji: isprešana, mlohava lica. Mislim da ih ne bi mogao podnijeti nakon života ovdje. Srećom, ti nisi postao pravi Sirenac.
— Ali ja se ne vraćam — reče Thissell.
— Mislio sam da želiš da ti rezerviram mjesto.
— Da. Za Haxo Angmarka. On se vraća u Polipolis brodom.
— Vrlo dobro — reče Rolver. — Znači, prepoznao si ga, — Naravno — reče Thissell. — Ti nisi?
Rolver slegne ramenima: — On je ili Welibus ili Kershaul, toliko sam shvatio. Tako dugo dok nosi masku i zove se Welibus ili Kershaul, meni je svejedno.
— Meni nije — reče Thissell. — Kada sutra polazi orbitalni brod?
— Točno u jedanaest i dvadeset i dvije minute. Ako Haxo Angmark odlazi, reci mu da ne kasni, — Bit će ovdje — reče Thissell.
Svratio je u uobičajeni posjet Welibusu i Kershaulu, vratio se na kuću-brod i unio tri posljednje bilješke u tabelu.
Dokaz je bio tu, jasan i uvjerljiv. Ne baš nepobitan, ali dovoljan da mu omogući definitivan potez. Provjerio je pištolj. Sutra je dan odluke. Nije mogao dopustiti greške.
Dan je osvanuo sjajnobijel, nebo je bilo boje unutrašnjosti ljušture školjke; Mireille je sjala kroz šarenu maglu. Toby i Rex odveslali su brod do doka. Tri preostale kuće-brodovi plutale su pospano na laganoj plimi.
Jedan je brod Thissell naročito promatrao, onaj čijeg je vlasnika Haxo Angmark ubio i bacio u vodu u luci. Tada se i taj brod pokrenuo prema obali, a Haxo Angmark stajao je na prednjoj palubi, noseći masku koju Thissall nije prije vidio: tvorevinu od grimiznih pera, crnog stakla i zašiljenih zelenih dlaka.
Thissell se morao diviti njegovu miru. Pametan plan, pametno zamišljen i ostvaren — ali upropašten nesavladivom teškoćom.
Angmark se vrati unutra. Kuća-brod došla je do doka. Robovi su bacili užad, spustili mostić. Thissell, s revolverom spremnim u džepu ogrtača, prođe niz dok i popne se na brod. Naglo gurne vrata salona.
Čovjek za stolom iznenađeno podigne glavu u crvenoj, crnoj i zelenoj maski.
Thissell reče: — Angmark, molim te, ne prosvjeduj i ne čini nikakve…
Nešto teško i tvrdo uhvati ga odostraga; bačen je na pod, a pištolj mu je stručno oduzet.
Iza njega začegrta hymerkin; glas zapjeva: — Zaveži glupanu ruke.
Čovjek koji je sjedio za stolom ustane i makne crvenu, crnu i zelenu masku, da bi otkrio crnu tkaninu roba. Thissell je okrenuo glavu. Nad njim je stajao Haxo Angmark, noseći masku koju je Thissel prepoznao kao Krotitelja Zmajeva, izrađenu od crne kovine, s oštrim nosom, udubljenim očnim dupljama i tri kreste koje su prelazile preko tjemena.
Izraz maske bio je nerazumljiv, ali je Angmarkov glas bio trijumfalan. — Lako sam te uhvatio.
— I jesi — reče Thissell. Rob mu je zavezao članke. Čegrtanje Angmarkova hymerkina ga udalji. — Ustani — reče Angmark. — Sjedni na onu stolicu.
— Što čekamo? — upita Thissell.
— Tvoja dva prijatelja još su na vodi. Neće nam trebati za ono što namjeravam.
— A što je to?
— Ubrzo ćeš saznati — reče Angmark. — Imamo još otprilike sat vremena za nas.
Thissell isproba vezove. Čvrsti, bez sumnje.
Angmark sjedne i sam. — Kako si me prepoznao? Priznajem da sam radoznao… Hajde, hajde — korio je Thissella koji je sjedio bez riječi. — Zar ne shvaćaš da sam te pobijedio? Nemoj si otežavati stvari.
Thissell slegne ramenima. — Radio sam prema osnovnom principu. Čovjek može maskirati svoje lice, ali ne i ličnost.
— Aha — reče Angmark. — Zanimljivo. Nastavi.
— Posudio sam roba od tebe i ostale dvojice stranaca i pažljivo ih ispitao. Koje su maske nosili njihovi gospodari mjesec dana prije tvog dolaska? Napravio sam tabelu i unio njihove odgovore. Rolver je nosio Jezersku Pticu otprilike osamdeset posto vremena, preostalih dvadeset posto podijeljeno je između Sofističke Apstrakcije i Crne Zamršenosti. Welibus je volio junake ciklusa Kan-Dachan. Nosio je Chalekuna, Neustrašivog Princa, a najviše Sevaina: šest od osam dana. Preostala dva dana nosio je svog Južnog Vjetra ili Veselog Sudruga. Kershaul, konzervativniji, davao je prednost Pećinskoj Sovi, Zvjezdanom Lutalici i dvije ili tri maske koje je povremeno nosio.
Kako sam rekao, ove sam podatke dobio iz vjerojatno najpouzdanijih izvora, od robova. Moj idući korak bio je da vas stalno promatram. Svaki sam dan bilježio koje ste maske nosili i uspoređivao to s tabelom. Rolver je nosio Jezersku Pticu šest puta i Crnu Zamršenost dva puta. Kershaul je nosio Pećinsku Sovu pet puta, Zvjezdanog Lutalicu jednom, kao i Quin-cunxa i Ideal Savršenosti, Welibus je nosio Smaragdnu Planinu dvaput, Trostrukog Feniksa triput, Neustrašivog Princa jednom i Boga Morskog Psa dvaput.
Angmark zamišljeno kimne. — Vidim u čemu sam pogriješio.
Birao sam između Welibusovih maski, ali po svom ukusu — i kao što kažeš, izdao sam se. Ali samo tebi. — Ustao je i prišao prozoru.
— Kershaul i Rolver prilaze obali; uskoro će krenuti za svojim poslom — iako sumnjam da bi se miješali; obojica su postali dobri Sirenci.
Thissell je čekao u tišini. Prošlo je deset minuta. Tada Angmark pruži ruku prema polici i uzme nož. Pogleda Thissella.
— Ustani.
Thissell polako stane na noge. Angmark mu se približi sa strane, ispruži ruku i podigne Mjesečeva Moljca s Thissellove glave.
Thissell jekne i uzaludno je pokuša uzeti. Prekasno; lice mu je bilo golo i otkriveno.
Angmark se okrene, skine vlastitu masku i navuče Mjesečeva Moljca. Pozove na hymerkinu. Dva roba uđu i šokirani zastanu ugledavši Thissella.
Angmark odsvira žustru frazu; pjevajući: — Ovog čovjeka odnesite na dok.
— Angmark — vikne Thissell — bez maske sam!
Robovi ga zgrabiše, i usprkos Thissellovoj očajničkoj borbi, izvedu ga na palubu i prevezu sa splava na dok.
Angmark učvrsti konop oko Thissellova vrata i reče: — Sada si Haxo Angmark, a ja sam Edwer Thissell. Welibus je mrtav, a uskoro ćeš biti i ti. Mogu obavljati tvoje poslove bez teškoća. Svirat ću instrumente poput Noćnika i pjevati kao vrana.
Nosit ću Mjesečeva Moljca dok ne istrune, a onda ću nabaviti drugu masku. U Polipolis će otići izvještaj, Haxo Angmark je mrtav. Sve će biti mirno.
Thissell ga je jedva čuo: — Ne možeš to učiniti — šaptao je. — Moja maska, moje lice…
Velika žena s plavom i ružičastom cvjetnom maskom išla je niz dok. Ugledala je Thissella i ispustila prodoran krik, bacivši se na dok.
— Pođi — reče Angmark veselo. Povuče konop i Thissella niz dok. Čovjek s maskom Piratskog Kapetana koji je silazio s broda ukočeno stane zapanjen.