125655.fb2 Pesme daleke Zemlje - читать онлайн бесплатно полную версию книги . Страница 18

Pesme daleke Zemlje - читать онлайн бесплатно полную версию книги . Страница 18

13. RADNI ODRED

„Predsedniku se to neće dopasti”, reče gradonačelnica Voldron zlurado. „Silno mu je stalo do toga da odete na Severno Ostrvo.”

„Znam”, uzvrati zamenik kapetana Malina. „Žao nam je što ćemo ga razočarati — bio nam je od velike pomoći. Ali Severno Ostrvo je veoma stenovito; jedina pogodna obalna područja već su zauzeta. Postoji, međutim, jedan potpuno pust zaliv, sa blago padinastom obalom, ne samo devet kilometara od Tarne. Posredi je savršen položaj.”

„Zvuči odveć dobro da bi bilo istinito. Zašto je napušteno, Brante?”

„Bio je to Projekat Magrov. Sva stabla su izumrla — i dalje ne znamo zbog čega — a niko nije imao srca da raskrči poprište događaja. Sada izgleda grozno, a zaudara još gore.”

„Dakle, posredi je već teren koji je zadesila ekološka katastrofa — samo izvolite, kapetane! Posle vas stvari mogu biti samo bolje.”

„Uveravam vas da će naše postrojenje biti veoma lepo i da nimalo neće ugroziti sredinu. Razume se, potpuno ćemo ga demontirati pre polaska. Osim ako vi ne budete želeli da ga zadržite.”

„Hvala vam — ali sumnjam da bismo znali šta da uradimo sa nekoliko stotina tona leda dnevno. U međuvremenu, Tarna će biti srećna da vam ponudi svaku raspoloživu pomoć — u smeštaju, prehrani, prevozu. Ako sam dobro shvatila, priličan broj vaših ljudi dolaziće na rad ovde.”

„Biće nas oko stotinu i mi se zahvaljujemo na ponuđenom gostoprimstvu. Ali bojim se da bismo bili užasni gosti; moraćemo, naime, da održavamo sastanke sa brodom u svako doba dana i noći. Zbog toga ćemo morati da ostanemo na okupu — a čim budemo podigli naše malo montažno selo, preselićemo se u njega sa svom opremom. Žao mi je ako ovo izgleda kao nezahvalnost — ali bilo koje drugo rešenje naprosto bi bilo nepraktično.”

„Mislim da ste u pravu.” Gradonačelnica uzdahnu. Upravo je razmišljala o tome kako da zaobiđe protokol i ponudi ono što je moglo da prođe kao gostinska soba spektakularnom prvom oficiru Lorensonu umesto zameniku kapetana Malini. Problem joj se činio nerešeiv; no, sada se, avaj, više uopšte nije postavljao.

Osetila se toliko poraženom da je gotovo došla u iskušenje da stupi u vezu sa Severnim Ostrvom i pozove ovamo na odmor svog poslednjeg zvaničnog supruga. Ali taj bednik bi je verovatno opet odbio, a ona naprosto nije mogla da se suoči sa tim.